HRVATSKI
Jesen u Buhimskoj doli
Kraj je, dakle, ljetu, kraj rapsodiji što sahne.
Stabla se razodijevaju, krošnje opadaju,
krpice, svjetlucave prnje i drangulije više ne štite.
Šipak kaplje iz samovara.
Ljeto i pijesak s obale tek u sjećanju nam navire.
U Buhimu se tiho promolila jesen,
kisela kiša sipi iz oblaka boje žuči.
Veliki mlin klopara, mlinsko se kamenje vrti.
Do sutra će valjda svo lišće jesen života doživjeti.
Na padinama Bakonya utaborio se Koppányev duh surovi.
Kroz srednje-europsko popodne širi se miris stada.
Godine prolijeću poput jata golubova.
Kalendar pun tračeva i kasnog blještanja ruža.
Njima se hrani tvoja savjest.
Puzavica, kozja krv, ograda od šlaga.
Do grla smo, dakle, u jeseni.
Smrtni smo, bohemski cvjetovi maka,
ponešto jeke, šaka tišine.
Nismo tu više nikome kod kuće.
Čeka nas jedan vesprimski suton i lutajuća duga.
Danas-sutra zima će tu objaviti svoje dogme.
Ništa zato - šapuće vila na obali potoka Séd,
na ramenu i oblinama joj blijedozelen ručnik.
Draga lica rastvaraju se na površini vode: Ányos,
braća Cholnoky, Csikász i Faust Vrančić.
Sve do jednog katedrale čovječjega lika. I bezbroj sjena,
odlomaka. Dimnjak, kula, viadukt.
Komad pejzaža s markice od dvadeset filira.
Silna količina općih mjesta.
Kraj je, dakle, ljetu, kraj kozmetici.
Jesen očarava u Buhimskoj doli.
Vjetar zgrće lišće, elemente, ljude.
Ništa zato, zar ne: pomalo se i u nama
krio beskraj.
Prijevod: Lea Kovač
Američke improvizacije
@
Pet lakih komada.
Drugačije su usporedbe.
Drugačije asocijacije.
Sve više nas se upućuje
u neku drugu stvarnost.
@
Kapitalizam, novi realizam, nacionalizam,
apartheid, nuklearna industrija, rat zvijezda.
Ljubav i sabotaža.
Kromatska apstrakcija, raspjevane glave.
Trenutak prerije.
Anarhizam, kulturni terorizam.
Brum, brum,
povijest kanadske meteorologije.
Vrijeme samo prolazi, melje nasumce.
@
Šetam se gore-dolje u gradu.
Magnificent Mile, u džepu mi sveukupni svemir.
Sav dekonstruiran trošim
u tijesto zapačenu suštinu.
Blistavi porculanski vlak.
Umjesto života:
seks, blato, kiseli kupus.
Maximum rock and roll,
i pjesničke stvari iznad svega.
@
Na Zapadu stanje je nepromijenjeno.
Čovjek, ako ne pazi,
Izgubi se lako, ostane sam.
Na Zapadu stanje je nepromijenjeno.
Nitko ne govori mađarski.
Na Zapadu stanje je nepromijenjeno,
sjedimo u blistavom sjaju sunca
i šutimo.
@
Sarajevo, Bosna.
Prokleta nedjelja.
Nad gradom se nadvila bolesna vještica.
Sunce se krevelji podrugljivo.
Otrcana svjetina neugodnog mirisa.
Vojnici halabuče, pijana artiljerijska oruđa.
Siva katastrofa bez vlasnika.
Sve je samo bol.
Samo tonik i gin.
Sve je samo Holiday Inn.
@
Čeka nas Mondego Bay.
Čekaju nas palme u sumrak.
Čeka nas tugom opšivena radost.
Potajice prigrlim
vrtna stabla s malim bijelim zvonima.
baudelaireovske oblake,
kao nekad u Velesu, na jugu,
među makedonskim brdima.
Čeka nas zaljev,
čekaju nas posljednje široke hlače sudbine.
Čeka nas mnoštvo općih mesta.
Šema, šablona, navada.
@
Kalifornija über alles.
Nisam gledao Dallas.
Nisam gledao smrt kolačića.
Okladio sam se sinoć u jedan mikroskop.
U mikroskop s jednookim pijanistom.
Bio je okupan kao krv vrelom svjetlošću.
Podilazili su me žmarci.
Sjedili smo na video-preriji,
oko nas teklo je ništa.
Krč prepun vrhnja.
U rečenicama nije bilo predikata.
No more Bathurst,
samo živjeti i preživeti Kaliforniju.
Ništa više.
Video je sasvim dovoljan.
Tekst je suspendiran.
Okladio sam se sinoć u jedan mikroskop.
Tako je mikro ovaj svijet!
@
Blizu je Gospod, nema sumnje.
Oh, yes.
Totalno yes.
Opet je ponoć.
Medved se spustio sa neba.
Mrmljamo ključne riječi.
Posle Schwittersa - Beuys.
Treći dan mamurluka, trećina dubokog sjemena.
Rukom dotiče njene usne i grudi.
Totalni hardcore.
Sićušna čestica koksa.
Matisse & The Ramones.
Oh, yes.
Oko ponoći sve je tako blue,
sve je čisti punk.
Bit ću Rolls Royce,
Kad/ako još jednom porastem.
Prijevod sa mađarskog Lea Kovač